Vjera kao pozitivna stvarnost života pretpostavlja sa naše strane pozitivne pretpostavke. Prvo ona mora biti vrijednost i to poželjna.Objavljena ili Božja vjera tvrdi međutim i to da smo mi važni, poželjni Bogu. On nas traži, mi smo mu dragocjeni. Zato i u nama postoji težnja,čežnja za Bogom i ona je upisana u ljudsku narav. Suvremena neurološka znanost i istraživanje mozga govori o modulu Bog u našem mozgu.Ako smo mi Bogu poželjni predpostavlja se da mi Boga trebamo.On kao vrijednost traži nas, naše srce. Ne može nam se dati ako se mi ne damo njemu. Zato se kaže da mi postajemo teološki vjernici obredom krštenje, ali da egzistencijalno postajemo djeca Božja kad ta svijest prodre i bude prihvaćena od nas osobno, kad mi ozbiljno prihvatimo Božju volju i ona postane naš život. Zato se kaže da je za to najvažnije disciplinirati svoje želje da ne budu protiv Božje volje. Obraćenje je nijekanje naše sebičnosti i u nama budi želju za Bogom, a pročišćena želja i pojednostavljena volja te otvotrenost razuma i volje Bogu, neometena proturječnim željama i skrivenim ciljevima dovest će nas do jasnog iskustva Božje ljubavi i ta vatra doživljene ljubavi tek će pravo i potpuno očistiti naše poroke i pokazati pravi ispravni put.