Rekli smo da uz naravnu vjeru postoji i nadnaravna.Ona je zapravo Objava. Za nas kršćane Isus je objavitelj Božje istine u koju mi vjerujemo i ona je predmet naše vjere.  Treba prije jasno naglasiti da to što mi vjerujemo nije nešto u zraku, nešto nesigurno ili maglovito. Isus jamči da govori istinu. Ako ikome možemo vjerovati, možemo Isusu sigurno više od sviju.  Zato je nadnaravna vjera itekako razumna i o njoj se može razgovarati, o njoj se može misliti, postavljati pitanja i diskutirati.Nadnaravna objava ima svoju postupnost. Isus govori ono što možemo u ovom trenutku razumijeti. Isus je posrednik i punina objave i poslije Isusa ne može više biti neke nove objave.Ta je nadnaravna Objava povjerena Crkvi kao zajednici da je čuva i tumači.U razumijevanju vjere se može rasti.Nadnaravna je Objava zapisana kao Božja riječ u Svetom pismu – Bibliji. Ipak kršćanska  vjera nije religija Knjige. Da riječi Svetih kniiga ne ostanu mrtvim slovom, treba da nam Krist , vječna Riječ živoga Boga, po Duhu Svetom „otvori pamet da Pisma razumijemo“ (Lk 24,45) Zapisana Božja riječ traži razumijevanje  Duha i ona zapravo sadrži četiri smisla. 1. slovo uči događaje, 2. alegorija=značenje uči što vjerovati, 3. moral uči što činiti, nuka nas da pozitivno djelujemo, a anagogija=ono što nas uznosi prema nebu, kamo težiti.( vidi KKC br. 117-118) Sveta pisma sadrže riječ Božju i jer su nadahnuta – zaista su riječ Božja. Ona ima svoje autore ali pravi autor je sam Bog.