U životu postoje istine koje valja naučiti i znati. No postoje i tajne. One se ČUVAJU I ŽIVE. Isus je nama kršćanima ostavio veliku tajnu svoje ljubavi i prisutnosti koju nazivamo EUHARISTIJA. Isus je i izričito naredio da to činimo njemu na spomen. Euharistija se čini, slavi i živi. Ona spominje Isusovu smrt za nas ali i prisutnost i to po kruhu koji se za nas lomi i daje. Isus je kruh. Jer čovjek ne živi samo od zemaljskog kruha. Vjernik bi trebao živjeti s Isusom i po Isusu. Isus nas iznenađuje kako na jednostavan način dolazi k nama. Ne samo k nama nego u nas. Možemo ga pojesti kao kruh!!! To bi nas trebalo začuditi i zadiviti. Današnji svijet u kojem živimo međutim pokazuje se rušilački za raspoloživost divljenja i čuđenja. Zato nam je potrebno liturgijsko poučavanje koje počinje već u našim obiteljima. Nastavlje se u školi i crkvi tj. župnoj zajednici. Liturgijska vjera pretpostavlja razvoj i kao što u obitelji malo dijete ne sjeda odmah s odraslima za stol tako i u župnoj obitelji djete treba dobiti liturgijsku pouku i onda, što se svečano danas događa za naših 41 Kandidata, zajedno sa svima odraslima mogu pristupiti Isusovom stolu. Biti zajedničari Božje ljubavi i bratskog sudjelovanjja u Isusovoj tajni ljubavi za nas.
Euharistija je prvenstveno ZAHVALJIVANJE za Isusovu ljubav i žrtvu na križu.
Znademo li zahvaljivati za Božje darove? Primjećujemo li uopće znakove Božje ljubavi u našim životima? Zašto često nemamo apetita doći i uzeti Isusovu hranu? Probudimo vjeru i tom probuđenom vjerom zahvaljujmo s Prvopričesnicima za Isusovu ljubav, blagujmo radosno s njima i pokažimo im kako je bitno biti s Isusom, blagovati s Isusova stola i rasti u vjeri i ljubavi.
Zahvalimo za naše Prvopričersnike, molimo za njih i pratimo ih i molitvom i ljubavlju i primjerom.
