Svetkovina ili blagdan Presvetog Trojstva slavi se u Crkvi od daleke 1334. godine. Po kalendaru pada uvijek u nedjelju iza svetkovine Duha Svetoga (Duhova). Sadržaj svetkovine Presvetog Trojstva je drugačiji nego što je kod ostalih blagdana u crkvenoj godini. Većina, naime, blagdana slavi neki neki događaj (primjerice Božić, Uskrs, Velika Gospa), a ovdje se slavi temeljna istina vjere o Bogu, koji je, kako Katekizam kaže, “jedan u trima božanskim osobama: Ocu, Sinu i Duhu Svetomu”. Svetkovina koja je u crkvenoj godini dolazi nakon Božića, Uskrsa i Duhova kruna je proslave Božjih djela. Crkva i svaki vjernik, slaveći Presveto Trojstvo, zahvaljuje Bogu na djelima stvaranja, otkupljenja i posvećenja ljudskog roda i pojedinačno svakog čovjeka.
“O vječna Tajno i Istino! Ti koja odišeš svemirskim prostranstvima probudi moju vjeru da vjerujem kako prožimaš moj život! Pomozi mi da Te osjetim svakoga dana svoga života, od prve zrake sunca što budi novi dan, do sjaja nebeskih zvijezda što tišinu noći daruju za počinak. I kada ne zapažam pored sebe, zbog brzine svojih dana, darove Tvoje dobrote i ljubavi, Trojstveni Bože, neka me otkucaji srca sjete da si jednom u njega utisnuo svoj Poljubac, darovao radost života i zauvijek ostao sa mnom!”  (Josip Šimunović)